Vodenice na kraskim vodotocima 01Vodenice ili mlinice nekada su bile veoma značajni privredni objekti, čija je svrha bila da melju žitarice svih vrsta i pretvaraju ih u najosnovniju životnu namirnicu. Danas su u fazi nestajanja. U rijetkim slučajevima rekonstruisane su kao pojedinačni kulturno-historijski spoemenik ili dio kulturološke sredine, najčešće u turističke svrhe. Dva najčešća naziva koji se koriste za ovu vrstu tradicionalnog privrednog objekata su: vodenica ili mlinica/mlin.

Na kraškim područjima češće se upotrebljava naziv „mlin“ ili „mlinica“ proizašao iz latinskog termina „molinum“ (Bugarski, 1968). U svom istraživanju mlinica (vodenica) u Hercegovini u periodu od 1962. do 1968. godine naučna radnica Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Astrida Bugarski, ostavila nam je značajne podatke. Njeno istraživanje mlinica u Hercegovini bilo je sa arhitektonskog aspekta, obuhvaćene su mlinice na pritokama Neretve: na Trešenici, na Bijeloj, na Radobolji, na Buni, na Knjeginji, na Zalomki, na Bregavi, na Dunajcu, na Trebižatu i na Lištici (Bugarski,1968). Njena istraživanja objavljena su u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, Sv. XXIII, 1968, pod naslovom Mlinice u Hercegovini.

U kraškim predjelima vodenice su građene od kamena sendimentnog porijekla, najčešće krečnjaka. Okvir vrata i prozora, kao i 

SKICA VODENICE 2

Skica vodenice iz 19. stoljeća

Vodenice plijene pažnju mnogobrojnih putopisaca i istraživača koji su pohodili Bosnu i Hercegovinu.

Evans Artur, (1973), Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka avgusta i septembra 1875., Sarajevo;

ugaono kamenje finije su obrade radi čvrstine objekta. Pokrov na mlinicama je od kamenih ploča, a konstrukcija krova je drvena. U 20. stoljeću za pokrov se koriste noviji materijali: crijep ili lim. Postoji nekoliko primjera pozicioniranja vodenica na vodi, a to su: na malim planinskim vodotocima, na većim kraškim vodotocima, na kraškim izvorima, na kraškim ponorima, na vodotocima u urbanim (naseljenim) sredinama. Ono što je isto za sve njih, je da je za njihov rad korištena snaga vode.

Vodenice na izvoru Duman u Livnu

Na fotografijama koje se nalaze ispod prikazan je izvor Duman (vrelo rijeke Bistrice u Livnu) kroz tri različita vremenska perioda. Poznati osmanski putopisac Evlija Čelebi (Ćelebija), koji je svoja putovanja Osmanskim Carstvom sredinom 17. stoljeća opisao u svom Putopisu (Sejahatnama), opisujući grad Livno i izvor Duman, piše:

Iz pećine planine Ravne i planine Juk kaz[1] (pokraj) ovoga grada izvire i na mlazove kulja bistro vrelo hučeći tako jako da uši zagluhnu čovjeku koji to sluša. (…) Kako ova bistra voda teče niz strmen, dobrotvori su proveli regulaciju ovog vrela života i naveli ga na trinaest vodenica, koje se nalaze ispod šehera. To su interesantne i neobično građene vodenice koje dobro melju. Tekući naniže po ravnoj i dobroj zemlji ove se vode razlijevaju po vrtovima i bašćama i natapaju bostane ograđene živicom, plotom i parmacima.

U Opširniom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine u nahiji Livno evidentirano je ukupno 55 mlinova. Na rijeci Bistirici evidentirano je 22 mlina na koje je plaćan porez na mlin „resm-i-asijab“ po 30 akči godišnje.

(Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, obradili Fehim Dž. Spaho, Ahmed S. Aličić; priredila Behija Zlatar - Sarajevo: Orijentalni institut, 2007)

 Duman2 Duman 02  duman nada

Izvor Duman u Livnu kroz tri vremenska perioda


[1] Po prevodiocu H.Šabanoviću, iskvaren i netačan naziv; 

Vodenice na ponorima u Popovom polju

mlin u drazin dolu

Mlin u Dražin Dolu, Popovo polje

Sandžaktar, Meliha (1983), Mlinice na ponorima Trebišnjice, Hercegovina, br. 3, Mostar, 197- 225;

Specifičan hidrološki karakter ovog kraškog polja i bogato žitorodno područje uslovilo je izgradnju mnogobrojnih vodenica na ponorima. Ponori su bili zgodno mjesto gdje se mogao dobiti potreban pad vode da bi se pokrenula vodenična kola. Nekada je duž čitavog toka Trebišnjice takvih vodenica bilo 43. Danas su ostali samo ostaci tih vodenica. Ove vodenice su radile samo kada su vode Trebišnjice dovoljno visoke da otiču u ponore i pokreću mlinove. Da bi se vodenica zaštitila od visokih voda, građeni su kameni zaštitni zidovi oko zgrade vodenice. Vodenice nisu radile za vrijeme vrlo visokih i niskih vodostaja i u vrijeme ljetnog sušnog perioda.

U svom Izvješću o putovanju po Bosni i Hercegovini s kraja 19. stoljeća, hrvatski putopisac Antun Radić, prolazeći duž rijeke Trebišnjice, zapazio je ove građevine i o njima piše:

 

Vozeći se vidio sam uz Trebišnjicu više okruglih kao kula, a bez krova, i nijesam znao, šta je to. Sad sam vidio da su to mlinovi. Treba naći mjesto, gdje Trebišnjica ponire, i sagraditi, u udubini mlin. To je vrlo zanimljivo vidjeti gotovo, a još bi bilo znimljivije gledati, kad se to u onom kamenu gradi.

(Radić, Antun (1899), Izvješće o putovanju po Bosni i Hercegovini, Knjiga 4, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, 292-324)

mlin maslesa

stolac mlinice razglednica
stolac danas

Stolačke mlinice 

U gradu Stocu na rijeci Bregavi postojao je veliki broj mlinica od kojih su neke djelimično očuvane i danas, ali u ruševnom stanju. Grad Stolac je primjer jedne gradske sredine u kojoj su sagrađene mlinice potpuno usklađene s prirodnim ambijentom korita rijeke i ostalom arhitekturom u gradu.

bukovica

Izvor-pećina Bukovica kod Donjeg Brišnika u Duvanjskom polju 

Primjer pozicioniranja vodenice na pećinskom izvoru koji ima povremeni karakter.

Buna Blagaj 02

Rijeka Buna – Blagaj

Obnavljanje mlinice na Buni, Blagaj.“Nekoliko koraka već od vrela Bune stoji mnogo mlinova.”  (Radić, A., 1899)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U saradnji sa Face book stranicom Old postcards of Bosnia priredili smo vam galeriju starih fotografija vodenica. Galeriju možete pogledati ovde.

Literatura:

  • Bugarski Astrida, (1968), Mlinice u Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, Sv. XXIII, Sarajevo, (139-177);
  • Čelebi Evlija, (1996), Putopis – Odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod: Hazim Šabanović, Sarajevo-Publishing“, (Naslov orginala: Evliaya Çelebi Seyahatnamesi, Istanbul 1314/1896-1318/1900);
  • Evans Artur, (1973), Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka avgusta i septembra 1875., Sarajevo;
  • Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, obradili Fehim Dž. Spaho, Ahmed S. Aličić; priredila Behija Zlatar - Sarajevo: Orijentalni institut, 2007;
  • Radić, Antun (1899), Izvješće o putovanju po Bosni i Hercegovini, Knjiga 4, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, (292-324)
  • Sandžaktar, Meliha (1983), Mlinice na ponorima Trebišnjice, Hercegovina, br. 3, Mostar, (197- 225);

Izvor: BhDOCumentary

Piše: Mirnes Hasanspahić

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X