evlija-celebi00U narednom članku donosimo neka nova saznanja o prevođenju Seyahatnâme (Putopisa) poznatog osmanskog putopisca Evlije Čelebije. Da li Čelebija zaista lupetao cifre ili su lupetali oni koji su bavili njegovim rukopisima? Biće da je Evlija ipak dobro brojao. Saznajte...

Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî je osmanski putopisac u nas poznat kao Evlija Čelebija koji je svoja putovanja tijekom četrdeset godina opisao u deset svezaka nazvanih Seyahatnâme (Putopisi). Osmanisti pretpostavljaju da su svesci u ovom obliku bili samo skice koje je Evlija zapisivao na putu te na temelju kojih je planirao napisati kompletno djelo. Nakon njegove smrti 1682. godine on i njegova putovanja su zaboravljena. Ponovno ih otkriva Joseph von Hammer 1804. godine u Pertev-pašinoj biblioteci u Istanbulu. On je pronašao prva dva sveska u kojima su opisana putovanja u okolici Carigrada i Anadoliji te ih je djelomično objavio 1815., a potpuno prevedene na engleski 1834. (1848.) i 1850. godine.(Narrative of Travels in Europe, Asia and Africa in The seventeenth Century by Evliya Efendi). Svih deset svezaka na originalnom osmanskom turskom jeziku tiskano je u rasponu od četrdeset dvije godine (tkz. istanbulska štampa). U prvih šest svezaka izašlih od 1896. do 1900. je cenzurirano sve što je moglo ugroziti položaj sultana i carstva. Sedmi i osmi svezak su izašli 1928, deveti 1935., a zadnji 1938. godine. Odmah nakon izlaska knjiga pojavio se interes za putopise koji se tiču naših krajeva, a koji se nalaze u petom, šestom i sedmom svesku nastali 1656.,1663/64. i 1670. godine. Djelomično su prevođeni tijekom godina, ali ih je tek Hazim Šabanović preveo cjelovite te objavio 1959. godine. Prevodio je iz izdanja koja su izašla od 1896. do 1938., a ne iz originalnih rukopisa. Šabanović se u uvodu kritički osvrnuo na samog Čelebiju kao i na istanbulsku štampu koja je aljkavo odrađena. Dugi niz godina Čelebijini putopisi su kritizirani kao plod fantazija ponajviše radi brojčanih preuveličavanja te nekih malo vjerojatnih događaja (susret s američkim domorocima u Nizozemskoj, put u Španjolsku itd.) te pogrešnih podataka o povijesnim događajima kojima putopis obiluje.

narrativeoftrave01evli 0005

Odnos prema Čelebiji i njegovu rukopisu u znanstvenoj javnosti se izmijenio pronalaskom novih rukopisa za koja ugledni osmanisti vjeruju da su autografi (izvorni Čelebijini rukopisi). Rukopisi pronađeni u paviljonima Bagdad i Revan palače Topkapi u Istanbulu objavljeni su na latiničnom pismu od 1998. do 2007. godine u izdanju izdavačke kuće Yapı Kredi Yayınları pod naslovom Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi. Svesci V, VI i VII koji se bave Hrvatskom, Srbijom, Dubrovačkom Republikom i Bosnom i Hercegovinom izašli su 2001, 2002 i 2003. godine.

Detaljnijim proučavanjem novopronađenih rukopisa primijećene su mnoge pogreške i propusti u izdanjima koja su izašla u Istanbulu od 1896. do 1938. godine. Stara istanbulska izdanja ne samo da su prepuna cenzure nego su prepuna i tiskarskih pogrešaka te nedosljednih i pogrešnih prepisivanja ne samo brojki već i imena gradova te cijelih rečenica u kojima su često izostavljeni podatci. Također su izostavljene ne samo rečenice već i cijela poglavlja. Grube procjene govore da izvorni rukopis ima 35% više teksta od istanbulske štampe koja je dostupna javnosti. Mnoga Evlijina preuveličavanja su zapravo plod nemarnosti i lošeg pretiskavanja u istanbulskim izdanjima. Prije sedam godina objavljena je knjiga s ulomcima novopronađenog rukopisa s engleskim prijevodom An Ottoman Traveller: Selections from the Book of Travels of Evliya Çelebi, autora Roberta Dankoffa i Kima Sooyonga.

evlija-celebi-karta

Karta osmanskog carstva u vrijeme Čelebijinih putovanja

U Hrvatskoj je pod vodstvom prof. Nenada Moačanina formirana radna skupina pod nazivom Evlija Čelebija i Hrvati koja radi na prijevodu i komparativnoj analizi izvornika i istanbulske štampe. Izašlo je nekoliko znanstvenih članaka na tu temu.

U starom prijevodu nalazi se podatak da je u Beogradu živjelo 98.000 ljudi, dok u izvorniku piše mnogo realnija brojka od 48.000. Za Nevesinje je u prijevodu napisano da ima pedeset džamija (što je svakako pretjerano), a u novom stoji da ima jedanaest mihraba. Čelebija je napisao da Sarajevo ima 104 mahale, a krivo je tiskana brojka od 400 mahala. Umjesto planine Devina kraj Sarajeva, treba pisati Ravna planina kako je izvorno zapisano. Imena raznih paša i begova su također iskrivljena. Neki nejasni prijevodi dobili su smisao čitanjem izvornih rečenica. Ovo je samo mali dio pogrešaka koje su tiskane.

Cijela nova poglavlja koja nisu dosad bila dostupna su npr. opis Careve džamije u Sarajevu, opis Srebrenice i tamošnjeg rudnika soli, detalji o osvajanju Jajca te utvrdi Vinčac, hidrološkim odrednicama te ekonomskom značaju Vrbasa i Plive, opis narodne nošnje, običaja i hercegovačkog stanovništva Gabele te još dosta dosad neobjavljenih detalja.

Aljkavo prepisivanje brojki, imena gradova i ljudi, loše prevođenje, cenzura, izostavljanje preko trećine izvornog teksta kompromitirale su Čelebiju i njegovo djelo u očima stručne javnosti te se uz njegovo ime uvijek pisalo o preuveličavanju i fantazijama.

Ovo otkriće je dovelo do revalorizacije Čelebije i njegovih putopisa ne samo u Turskoj već i u svijetu. Prijevod izvornika dovesti će do novih povijesnih otkrića te do boljeg razumijevanja trgovačkih i političkih prilika na Balkanu u 17. stoljeću kao i etnoantropoloških saznanja. Čelebijini rukopisi nam omogućuju uvid u osmanski Balkan kada je Carstvo na vrhuncu moći, prije velikih ratova za oslobođenje koji su u uslijedili par desetljeća kasnije. Nije poznato kada će biti gotov novi prijevod kompletnog rukopisa, ali će povijesne, etnološke, kulturološko-antropološke, socio-lingvističke i arheološke analize vjerojatno trajati desetljećima nakon toga i promijeniti neke poglede na našu povijest.

Novi latinični prijepis kompletnih svezaka V, VI, i VII dostupni su na sljedećim linkovima:

-          http://bizdosyalar.nevsehir.edu.tr/2e63ff79f92669ab2afba6bf0ae9285c/evliya-celebi-seyahatnamesi-yeni-baski-05---evliya-celebi.pdf (V. svezak)

-          http://bizdosyalar.nevsehir.edu.tr/ff4e2421864ddfe5ad8351862737a08e/evliya-celebi-seyahatnamesi-yeni-baski-06---evliya-celebi.pdf (VI. svezak)

-          http://bizdosyalar.nevsehir.edu.tr/397ddf251a8d86eb9d96d69851d16111/evliya-celebi-seyahatnamesi-yeni-baski-07---evliya-celebi.pdf (VII. svezak)

Literatura:

http://www.evliyachelebi.org/

Myshkin Lev, ''Evliya Çelebi: an Ottoman Traveller'', [Objavljeno: 15.9.2011. Pregledano:19.02.2018.], dostupno: http://www.theglobaldispatches.com/articles/evliya-celebi-an-ottoman-traveller

Džafić Jusuf, ''Evlija Čelebija o Bošnjacima (1)'', [Objavljeno: 16.2.2015. Pregledano:19.02.2018.], dostupno:

https://www.medzlis-konjic.com/index.php/knjige-i-tekstovi/odabrani-tekstovi/2646-evlija-celebija-o-bosnjacima-1

Izvor: BhDOCumentary

Piše: Ivo Mišur

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X