Kaic naslovna 660-580Imajući u vidu vrijednu zbirku negativa i pozitiva na staklu iz ostavštine Mate Kaića koja je pohranjena u Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica - Livno, dužni smo barem malo rasvijetliti memento jednog samozatajnog fotografskog sudionika koji je početkom XX. st. živio u jugozapadnome dijelu Bosne i Hercegovine i za kojega šira javnost još nije čula.

 

Mato Kaić – Svjetlopisi pod bosanskim nebom [26. 6. 2015. - 12. 7. 2016.]

Autorice izložbe i kataloga: Ružica Barišić, Željka Markov

Livno, Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno, 2015

96 str. : ilustr. djelomice u bojama; 30 cm

Summary : str. 94-95

Cijena: 25,00 KM

Publikacija se može poručiti putem

maila: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

ili telefona: 00387 34 200 923

www.fmgg-livno.com/izdanja/katalozi/

Kaic Poljski-put-kroz-Dubočicu-u-Livanjskom-p

Poljski put kroz Dubočicu u Livanjskom polju, oko 1920., u vlasništvu Ive Kaića

Susret s takvim staklenim pločama u današnje vrijeme prava je rijetkost, a još je veće iznenađenje spoznaja da su se takvi nosači fotografskoga zapisa koristili u livanjskome kraju i uspjeli se sačuvati do danas. Zahvaljujući svomu geografskom položaju i darovitosti jednoga fotoamatera, od samih početaka pojave fotografije Livno ide ukorak s Europom. Mato Kaić (1885. – 1967.), prvi fotoamater iz Livna, pripada uglednoj starogradskoj obitelji koja je na prijelazu XIX. u XX. st. bila pokretač kulturnoga života maloga mjesta, a svojom je svestranošću širila intelektualne horizonte grada Livna te ga time uvelike približila kulturnoj klimi Europe.

Zbirku staklenih ploča koju je Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica – Livno poklonila Kaićeva kći Vojislava Voja obuhvaća 327 negativa i pozitiva na staklu a među njima su i 33 dijapozitiva u boji. Dio zbirke točnije 50 staklenih ploča (43 negativa i 7 dijapozitiva u boji) gospođa Voja je ranijih godina poklonila svojemu bliskom rođaku Ivi Kaiću koje je gospodin I. Kaić ustupio za potrebe izložbe i kataloga u digitalnome obliku.

U Kaićevoj ostavštini nalazi se i njegova kamera te dio fotografske opreme i stručne literature. Kameru je nabavio iz Beča otprilike krajem 1901. ili početkom 1902. godine. Kaić je u društvenoj sredini koja je još uvijek živjela isključivo od poljoprivrede sam iz knjiga izučavao proces fotografskoga umijeća i svojim je hobijem ovjekovječio crtice iz života s početka XX. st. Bosne i Hercegovine.

 Kaic Livno-partija-biljara-u-Hotelu

Livno, partija biljara u Hotelu, rane dvadesete god. XX. st., AFMGG-a Livno

Radi lakšega prikaza Kaićeva fotografskog opusa, fotografije su tematski svrstane u nekoliko žanrova: pejsaž, vedute, ljudi, genre, s Jadrana i životinje. Svojim fotografskim hobijem zabilježio je i time sačuvao jednu povijesnu etapu Livna i okolice, povijesne događaje, njegove suputnike, iščezle običaje, krajolike i arhitekturu grada. Ipak, rezultat Kaićeve amaterske fotografije nije samo značajna dokumentaristička fotografija jednoga vremena, nego i umjetnička fotografija koju je neki fotoamater postigao.

Kaićeve fotografije iskazuju njegov istančan osjećaj za izbor motiva i postojeći trenutak kao i izvanredan smisao za kompoziciju. Kaić izabran kadar pretvara u svoju priču - toplu i ugodnu. On tako brižljivo odabire trenutak da je teško govoriti o pukim slučajnostima, već je riječ o vrsnoći metiera. Moglo bi se reći da je Mato Kaić bio i majstor „atmosferične“ fotografije. Njegove su snimke ispunjene emocijom, zrače toplim porukama, iskrene su i komunikativne. U Kaićevu opusu prevladavaju povijesno-etnografski motivi s notom domoljublja. Zahvaljujući sačuvanim snimkama iz Dalmatinske zagore i s Jadrana, upotpunjuje se i slika društvenoga života grada Splita, prekrasni prizori Rijeke Dubrovačke i Sinjske alke.

Prema datiranim fotografijama vjerujemo da je najviše fotografija snimio u mladenačkoj dobi, dok je još bio slobodan bez obiteljskih obveza i odgovornosti. Kada se više nije mogao baviti fotografijom koliko bi htio, taj je zanos, upornost i žar pretočio u vrlo uspješno poljoprivredno gospodarstvo. To je imanje bilo toliko uspješno i poznato da se i dandanas zove Matin pod, a umjetnička je duša svoju zadovoljštinu našla u povremenu fotografiranju da bi početkom Drugoga svjetskog rata zbog prilika potpuno prestao s fotografiranjem.

Mato Kaić primjer je čovjeka koji je u prilikama svoga vremena i prostora znao iskoristiti svoje preduvjete za osobnu edukaciju i koji je kroz početni hobi zabilježio i ostavio u baštinu neprocjenjivu dokumentarnu i umjetničku sliku jedne povijesne dionice Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Fotografska ostavština Mate Kaića, nastala iz ljubavi i jednostavne potrebe da se fiksira i ovjekovječi trenutan odsječak zavičajne ljepote, nije značajna samo za livanjsku povijest, već pruža bolji uvid u do sada nedovoljno istražen bosanskohercegovački fotoamaterizam koji je nesumnjivo pridonio razvoju umjetničke fotografije u Bosni i Hercegovini.

Ružica Barišić, Željka Markov

 

Kaic Livno-dio-Gornjega-grada-s-kulom

Livno, dio Gornjega grada s kulom, AFMGG-a Livno

Kaic U-obrtničkoj-ulici-1903-1909

U obrtničkoj ulici 1903.-1909., u vlasništvu Ive Kaića

MARIJA TONKOVIĆ

TEMATSKI KALENDARI MATE KAIĆA

Na prijelomu devetnaestog u dvadeseto stoljeće amatersko bavljenje fotografijom bilo je izuzetno popularno u višim društvenim krugovima. Dobrostojeći „hobisti“ odavali su se fotografiji iz strasti, osobnog zadovoljstva. Zbog privatnog karaktera tih slika, povijest starije fotografije još je uvijek otvorena pozitivističkim dopunama te je mogućnosti slučajnog otkrivanja nepoznatih djela koje će ju nadograditi vrlo velika.

Tako je neočekivano iz »anonimne povijesti« izronio jedan dosad nepoznat i opsežan fotografski opus od više stotina „stakala“ livanjskog fotoamatera Mate Kaića. Razotkrio se uz fotografije i životni okoliš autora kao pripadnika jednog zadivljujućeg i iščezlog „jučerašnjeg svijeta“. Uvid u široki raspon njegovih tematskih i vizualnih sadržaja nameće poticajne sociološke i psihološke implikacije.

Kaićeve snimke, kao i uostalom svaka stara fotografija, ukazuju na prihvaćanje i širenje tog relativno novog medija i usavršavanje njegove tehnike, a time indirektno i na kulturnu pa i tehnološku razinu sredine u kojoj je nastala. Ove nepretenciozne, privatne slike obogaćuju našu spoznaju estetskim i dokumentarnim sadržajima. Kroz efemerne fotografske detalje moguće je s margina iščitavati neobično živopisne podatke.

Prakticiranje fotografije uz nužne ekonomske mogućnosti zahtijevalo je i vrhunsku informiranost. Sudeći po sačuvanoj opremi i priboru, te kompletima periodike, o umijeću fotografiranja instruirao se i napajao direktno s izvora. U strogom centru Beča, na uglu Grabena i Stefansplatza, u dućanu sveučilišne naklade '' Lechner, R. (Wilh. Müller), k.u. k. Hof-Manufaktur für Photographie'' kupio je fotoaparat istog proizvođača, te se pretplatio na njihova izdanja, i kroz njih pratio aktualna kretanja s područja fotografije.[1]

Na istoj adresi snabdijevao se i ostalim fotografskim priborom. Po kutijama za fotografska stakla sačuvanim u njegovoj ostavštini razvidno je da je kod njih kupovao tehničke inovacije raznih proizvođača i A Lumiere & ses Fils kao i Perutzove i Perorto ploče. Iz tog razloga posebno iznenađuju mnogobrojni dijapozitivi u boji. Ranim datumom nastanka iznimka su i rijetkost u našoj fotografiji. Tek pomnijom sofisticiranom tehničkom i kemijskom analizom moglo bi se odrediti radi li se o autochromovima ili o Uvachrom procesu u boji. Vjerojatnije je riječ o drugom što se može zaključiti po tekstu na maloj zelenoj naljepnici Perort ploča.  Napominjemo da su oba postupka u smislu izrade tehnički vrlo kompleksna i zahtjevna, ali uzevši u obzir njegovu pragmatičnost na drugim područjima, i posve razumljiva.[2]

Kaic Prizor-s-pazara-u-Livnu

Prizor s pazara u Livnu, oko 1910., AFMGG-a Livno

Širok tematski i vizualni sadržaja repertoara Kaićevih fotografija restaurira i objedinjuje dvije osnovne stilsko-tematske koordinate svog doba: realizam programatski i tematski vezan uz nacionalnu sredinu i artizam s umjetničkim pretenzijama. Možemo ih svesti na nekoliko karakterističnih žanrova.

Mnogobrojni rani pejzaži odišu tipično secesijskim plenerizmom – poetskim realizmom koji odaje autorovu fascinaciju vlastitim okolišem, obiteljskim posjedima i topografijom zavičajnog livanjskog krajolika. Kroz svježu atmosfersku viziju posebno ga intrigiraju odbljesci svjetla na površini vode. Strukturiranom zamisli i odnjegovanom kulturom pokazuje izniman osjećaj za „materiju svjetla“ i količinu prostora, „izrez realnosti“, dinamiku kompozicije i ritam oblika. Esejističkim pristupom prepoznaje i afirmira genius loci.

Kaic LivnoGorica-Misari

Livno Gorica, Misari, AFMGG-a Livno

U fotografije vlastite obitelji, žene i djece, snimljene uglavnom u interijerima, unosi vlastiti mikrokozmos i izuzetno ih afektivno i toplo interpretira kao mjesta emotivnih slika. Ležerno uhvaćeni u nekoj svakodnevnoj opuštajućoj pozi, fotografije imaju karakter intimnih zapisa; obiteljska druženja, kartanje, biljar. Brojne su snimke tipično ladanjskog ugođaja, kao izvanredna kronika društvenog i obiteljskog života uz hedonističko otkrivanje prirode i športa tipičnog za to razdoblje.

Kao njegov kreativni odgovor na sudbinsku povezanost fotografije i stvarnosti grupni portreti odišu neprekinuto živim mizanscenskim izmjenama. Kaić snima portrete građana, seljake u narodnim nošnjama, smještene u vedutama Livna i okoliša. Ostavlja nam vizualne zapise i o ljudima s margine, kao i onima koji su svojim nekonvencionalnim izgledom obogaćivali kolorit grada. Fotograf im prilazi s posebnom empatijom bez ironiziranja. Zatečene prostore, likove i situacije, ovisno o intelektualnim obzorima i etičkim stavovima, a posebice čuvstvima koje nosi u sebi, oživljuje i obuhvaća na osoban način. Kroz tradicionalne motive, mapirajući etnološke, ali i egzistencijalne probleme, u fotografiju unosi osobni pečat.

Ovo je posebno relevantna baština koja odiše zavičajnošću i kozmopolitizmom, te upozorava na protočnost tih prostora multikulturalnih veza i miješanih identiteta. Niz snimaka dječačkog akta na konju u pejzažu aktualna je provokacija unutar socijalne komunikacije.

Tek letimičnim pogledom može se naslutiti da je riječ o dragocjenom nalazu. Već pri prvim pokušajima valoriziranja njegove fotografske djelatnosti, a nadasve kasnijim pomnijim istraživanjima, Kaić se potvrdio kao pionir amaterske fotografije u Livnu. Njegovo djelo predstavlja značajan iskorak iz matične sredine u srednjeeuropski kulturni prostor. Tijekom gotovo četiri desetljeća Mate je bilježio svjetlom djeliće prostora i vremena, stvarajući impozantan fotografski korpus, ali i značajnu kulturnu baštinu. Fotografija nerijetko funkcionira i kao pouzdano pomagalo u određivanju doba realnog postojanja prikazanog. Poznavanje vremena nastanka fotografije, osvjetljava njezin ikonografski i suvremeni joj društveni, a poglavito kulturalni prostor. Stavljanjem fotografija u širi, i asocijacijama plodniji, kulturni kontekst obasjava se i osmišljava povijest iz drugih područja nadgradnje.

Otvoren aktualnim pitanjima života i u izravnom dijalogu sa svakodnevnim zbivanjima, Kaić mozaikalno gradi svojevrsne tematske kalendare svoga grada kao nipošto provincijalne enklave. U ponovnoj aktualnosti zajedničkog kulturnog prostora Srednje Europe ovo djelo značajan je doprinos povijesti fotografije i prepoznavanju vrhunski urbaniziranog načina života u Livnu u prvoj polovini prošlog stoljeća.


[1] „Lechner's Mitteilungen photographischen Inhalts“ kojeg je naslijedio „Wiener Mitteilungen photographischen Inhalts“ bio je mjesečnik koji je izdavala Carska i Kraljevska sveučilišna knjižara R. Lechner. Kao glasilo fotoamaterskih klubova Austrije sadržavao je članke o praktičnoj fotografiji i vijesti iz industrije. 12 brojeva godišnje je koštalo 4 Krune s poštarinom. Svako izdanje sadržavalo je reprodukcije u svjetlotisku. Godine 1911. izlazio je dva puta mjesečno koštao je 10 Kruna godišnje. Oglasi u časopisu pružali su dobar uvid u austrijsko tržište fotografskih kamera kamera i pribora.

[2] Uvachromefotografija u boji; Od tri negativa separata izvatka fotografije u boji nekog objekta bila su napravljena tri dijapozitiva na filmu sa bromsrebrenom želatinom. U izbjeljivaču pretvorilo se metalno srebro u srebreni jodid. Nakon pranja dijapozitivi su stavljeni u tri različite otopine za bojenje (kromogeno Uvachrome proces u boji je trobojni “dye transfer” proces kojega je izumio dr. Arthur Traube u suradnji s prof. Adolfom Mietheom god. 1904. Ime je dobio po dr. Traubeu (njem. Traube = grozd, lat = uva). Autochrom postupak izumili su braća Lumiere.

Kaic Kamena-platica-na-zabljaku-kod-Livna

Kamena platica na Žabljaku kod Livna, oko 1920., AFMGG-a Livno

 Kaic Livno-pogled-niz-današnju-Ulicu-Kraljice-Katarine

Livno, pogled niz današnju Ulicu Kraljice Katarine, oko 1930., AFMGG-a Livno

 Kaic Prvi-automobil-u-Livnu

Prvi automobil u Livnu, oko 1913., u vlasništvu Ive Kaića

Kaic Među-snježnim-nanosom

Među snježnim nanosom, na jednom od magistralnih putova oko Livna, AFMGG-a Livno

Kaic Na-ustavi-u-Livanjskom-polju

Na ustavi u Livanjskom polju, AFMGG-a Livno

Kaic Sijač-zapadni-dio-grada-s-bolnicom

Sijač, zapadni dio grada (Livna) s bolnicom, AFMGG-a Livno

 Kaic Stari-most-na-Žabljaku

Stari most na Žabljaku kod Livna, oko 1910., AFMGG-a Livno

Kaic Livno-Ulica-Kraljice-Katarine

Livno, današnja Ulica Kraljice Katarine, oko 1916., AFMGG-a Livno

Kajic Mato-Livno-današnja-Ulica-Gabriela J

Livno, današnja Ulica Gabriela Jurkića, poslije 1924., AFMGG-a Livno

Kaic Livno-dio-Gornjega-grada-s-kulom

Livno, Stari most na Dumanu s dijelom Gornjega grada, oko 1905. AFMGG-a Livno

Kaic Livno-u-blizini-franj-samostana-na-Gorici

Livno, u blizini franjevačkoga samostana na Gorici, oko 1915., AFMGG-a Livno

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X