blaca putopis33Prilikom boravka u naselju Blaca, pažnju su nam privukli ostaci jedne, davno od ljudi, napuštene džamije za koju nikakvih pisanih podataka danas nemamo, a možda se nekada i pronađu.

 

 

Blaca putokazDžamija je nekada imala krov, a danas ga više nema. Danas je čine ostaci kamenih zidova visine od 1 do 2 metra, iako po islamskoj tradiciji džamiju ne smiju činiti njeni kamenovi, jer je trebaju činiti njeni vjernici. Vjernike ove džamije danas čine samonikle biljke koje slave svog Gospodara svjetova i zahvaljuju Mu što ova džamija nema krova a ima fotosintezu. Jer da je obrnuto, njima ne bi godilo. Ovo je džamija s najskupljim tepihom na svijetu. Tepih od prirodne trave. Džamija se pretvorila u botaničku baštu.

Još uvijek su vidljivi osnovni elementi džamijskog enterijera i eksterijera. Tu su ostaci zidova munare kružne osnove, potpuno sačuvan lučni mihrab, prvi stepenac na minberu (uzdignuto mjesto s kojeg se drži govor), otvori za prozore, odlično izveden okvir vrata i ugaono kamenje. Ova sakralna građevina ničim ne odstupa u svojoj skromnosti od svih ostalih bjelašničkih građevina. Danas, njeni ostaci, kao i sve ostale predmodernističke građevine, je skladno ukoponovana u kraški okoliš. Nisu je primijetili čak ni stručnjaci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, kada su posjetili Blaca maja i avgusta 2008. godine uvidom u tadašnje stanje dobra u cilju donošenja Odluke o proglašenju za nacionalni spomenik Kulturni pejzaž Blatačko jezero s dijelom kanjona rijeke Rakitnice, prahistorijskim grobnim gomilama, nekropolama sa stećcima i nišanima, naselje Blace[1]. U ovaj kulturni pejzaž uvršteno je sedam nekropola stećaka, zajedno sa prahistorijskim grobnim gomilama na kojima su postavljeni stećci, jedna lokacija s nišanima, Blatačko jezero i dio kanjona rijeke Rakitnice.

Blace dzamija2Ulazni dio džamije

Mnogi od nišana nisu više u uspravnom položaju, nego su se od težine vremena oborili svako na svoju stranu. Kao da su se dogovorili da malo prilegnu, neće smrt pobjeći, jer oni i ležeći mogu na nju ukazivati.

Autor teksta “Džematski odbor Čuhovići i Lukomir”, na internetskoj stranici Medžlisa Islamske zajednice Konjic, nije ništa džamijsko prepoznao na ostacima ove građevine, sem što za mihrab kaže: “Međutim, osim upečatljivog detalja u zidu porušene građevine koji upućuje na to da bi mogao biti mihrab nekadašnje džamije,…”[1] Ostatke munare bez kandilja nije mogo ni vidjeti, a o drugim detaljima da i ne govorimo.


[1]Tekst je bez imena autora i datuma objave, dostupan na linku: http://www.medzlis-konjic.com/index.php/dzematski-odbori-medzlis-iz-konjic/ostali-dzemati-miz-konjic/cuhovici [Pregledano: 30.10.2014.]

Po kriteriju koji je primijenjen kod donošenja Odluke o proglašenju kulturnim pejzažem, izgleda da su manje vrednovani niži nišani, pa tako u Odluci nije posebno tretirano nekoliko polomljenih nišana koji se nalaze ispred ostataka džamije.Mezari su ograđeni skromnijim santračama[2]. Jedan od nišana je sa tzv. ulemanskim turbanom. U slobodnom prijevodu to bi značilo „naučnički turban“. Ne znamo kojom se naučnom disciplinom bavio ovaj vlasnik groba, ali sigurni smo za dvije discipline. Morao sebaviti astronomijom i zoologijom domaćih životinja. Astronomijom se bavio svaki put kada bi trebalo na nebu vidjeti mlađak (mladi mjesec), kako bi znao početak lunarnog mjeseca nekadašnjih hidžretskih godina. Blaca i liče na neku astronomsku zvjezdarnicu. Nebo blizu, zemlja daleko. Zoologijom domaćih životinja su se ovdje svi bavili, i to uz organsku proizvodnju ovčijeg mlijeka i sira, a ponekad i mesa. Nije bilo ovdje hrane za tovljenje stoke, a i trave kada je suša. Dok u lanac ishrane nije ušao frižider, meso je na jelovniku bilo samo zimi i to dimljeno. Lanac je izgledao ovako: čovjek i vuk navale na ovcu, što ne pojedu njih dvojica ostane lešinaru. Kada je lanac ishrane potpun kaže se: „I vuk sit, i ovce na broju.“ Orintolozi su birvaktile (čitaj: dok je bilo ovaca) u BiH bilježili četiri vrste evropskih lešinara koji su se hranili strvinama sitne stoke koje iza sebe ostave vukovi. Danas orintolozi uzviknu bingo!!! kada vide jednu jedinku jedine preostale vrste bjeloglavog supa (Gyps Fulvus).

Na kraju pogledajte fotogaleriju.


[1]Odluka br. 02-2-40/09-52, 9. septembra 2009.g., dostupno na linku: http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3267 [Pregledano: 30.10.2014.]

[2]Santrače su oklesani ili neoklesani kamenovi kojima je ograđen (označen) grob/mezar. Nekada je to obično kamenje koje je samo poredano, a nekada su to fino oklesani kameni blokovi, pa čak i povezani željeznim vezama zaljevenim olovom. Nekada na mezaru nedostaju oba nišana, tako da je uz pomoć santrača moguće prepoznati gdje je bio mezar. Prostor unutar santrača, odnosno grob, obično je udubljen.

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X