radoslav dodig foto-ljubuski.net2016. - 17. lipnja - 2018.

Danas se navršava dvije godine od smrti Radoslava Dodiga, bosansko-hercegovačkog filologa, arheologa, višestrukog pobjednika kviskoteka, profesora latinskog jezika te skoro doktora znanosti.

Skoro jer mu je gotovi doktorski rad ostao neobranjen. Spriječila ga je naime smrt. Na arheološkim terenskim istraživanjima surađivao je s brojnim arheolozima kao što su: Đ. Basler, I. Bojanovski, V. Paškvalin, V. Atanacković-Salčić, T. Anđelić te mnogi drugi. Autor je brojnih znanstvenih radova koji su objavljivani u zbornicima i časopisima. Manje poznata epizoda iz njegova života je da je upravo on kao tadašnji zastupnik lektorirao Deklaraciju nezavisnosti Bosne i Hercegovine te je ona nakon njegove jezične intervencije dobila konačni oblik. Nema smisla nabrajati crtice iz života koje se s par klikova mišem mogu pronaći na internetu, a i teško je da bi iz tih detalja stekli približan dojam kakav je čovjek bio.

Diljem bivše Jugoslavije ljudi pamte višestrukog pobjednika kviskoteka, iznimno popularnog kviza znanja. S novcem koji je osvojio u kviskotekama nije mogao kupiti niti polovnog fiću izjavio je puno godina poslije. Za razliku od današnjih kvizova tada se cijenilo znanje, a igralo se za prestiž. Ja sam premlad da se sjećam kviskoteka, ali se sjećam Raše, kako smo ga mi zvali, gimnazijskog profesora latinskog jezika. Pored svih ostalih afiniteta i tu je ulogu profesora iznimno dobro igrao, ne samo radi znanja latinske gramatike.

Na prvi sat latinskog jezika u gimnaziji došao je brkati, stasiti muškarac srednjih godina. U tih prvih četrdeset pet minuta shvatili smo s kime imamo posla. Čovjek je bio štono se kaže hodajuća enciklopedija. I ne samo to nego i hodajući višejezični rječnik. Zamolio nas je da kažemo prvu riječ što nam padne na pamet. Netko je ispalio vuk. Rašo je na ploči ispisao riječ vuk na engleskom, njemačkom, francuskom, španjolskom, portugalskom, latinskom, grčko, turskom, albanskom i na još nekoliko jezika. Nabrajanje jedne riječi na deset jezika može zadiviti jednom, nekad i dva put, a treći put to postaje razmetanje, a Rašo nije bio od tog posla. Ipak nas je nastavio impresionirati tijekom gimnazijskih dana svojim pričama i dosjetljivim humorom.

Kad je netko ljudina čega se god primi to odradi tako da zadivi okolinu. Imao je takav um da je čak najobičnije opaske o nemirnom vladanju učenika pretvorio u nešto što se prepričava generacijama. Jedina koju sam zapamtio je: Maša jezikom maše! Danas mi je žao što ih nisam zapisivao. Kao profesor je bio odgovoran i sklon redu, ali i svjestan naših mogućnosti (granica prolaza na ispitu bila je sedam od trideset bodova).

Iako smo latinski imali samo dvije godine ostao je definitivno jedna od upečatljivijih osoba u mojemu sedamnaestogodišnjem školovanju. Vjerujem da nisam jedini. Iza njega su ostali praznina u životim obitelji i prijatelja, brojna pisana djela, lik na prošlogodišnjoj poštanskoj marki te sjećanje na jednog humanog i iznimnog čovjeka koji je nadamo se uspio barem djelomično prenijeti dio tog svog duha na sve nas koji smo ga uspjeli upoznati.

Ivo Mišur

radoslav dodig foto-ljubuski.net

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X